Bojan Jovanović
Razgovarao: Vuk Bačanović
„Ne mogu vise da ćutim jer tišina me ubija.
Vladiku Vasilija Kačavendu moramo zaustaviti u ime hrišćanstva, u ime
Srpske pravoslavne crkve kojoj pripadam dušom i telom“, počeo je svoju
šokantnu ispovijest 36-godišnji Beograđanin Bojan Jovanović, koji je bio
đakon Srpske pravoslavne crkve, služeći u Bijeljini kod episkopa
tuzlansko-zvorničkog Vasilija.
Jovanović je zbog svega što se dešavalo, a o čemu možete čitati u
nastavku, napustio Srpsku pravoslavnu crkvu. S porodicom živi u
Beogradu, gdje smo i razgovarali s njim.
Advokat potvrđuje priču
„Bio sam njegov đakon, doživeo sam i
proživeo svašta. Mučio mi je i telo i dušu i o tome moram progovoriti“,
nastavlja Jovanović, koji će o svemu što je doživio izdati knjigu
početkom septembra, a tvrdi da posjeduje i šest snimaka, kojima
potkrjepljuje svoje tvrdnje i optužbe.
Njegovu priču potvrdio nam
je u dva navrata i njegov advokat Duško Tomić, koji je dobro poznato
lice bosanskohercegovačkoj javnosti.
„O svemu sam obavestio
državne i crkvene organe i svi ćute, da li zbog srama ili zbog straha da
se takva sramota dešava nama i našoj Crkvi. Ja ću ovu knjigu nuditi
svima koji hoće lepši i pravedniji svet bez monstruma kao što je vladika
Vasilije Kačavenda. Spreman sam na sve, pa čak i umreti za istinu koje
se plaše mnogi. Bog mi je svedok i u njega se uzdam“, kazao je
Jovanović, koji je najvjerovatnije prvi službenik Crkve koji je javno,
pod imenom i prezimenom, progovorio o stvarima o kojima se godinama
špekulira.
Pabla sam upoznao...
O čemu ćete konkretno govoriti u knjizi?
U
knjizi i javno govoriću o delima varvarizma, masovnom uništenju
ljudskih života i duša, o masovnoj i organizovanoj pedofiliji u okviru
Srpske pravoslavne crkve, o krvavom obračunu sa neistomišljenicima, o
blagom i nikakvom otporu da se Kačavendi i ljudima sličnim njemu stane
na put.
Recite nam nešto o sebi, o svome životu. Kako ste došli kod Kačavende?
Rođen
sam u Beogradu u prosečnoj i običnoj porodici. Od malena sam zavoleo
crkvu i posle srednje škole upisao sam teološki fakultet. Uzeo sam živo
učešće u crkvi, predavao sam veronauku, pisao, putovao po manastirima...
Na drugoj godini me je patrijarh Pavle po preporuci rukoproizveo u čin
čteca [vanhijerarhijski crkveni čin, op. a.]. Organizovao sam duhovne
tribine na kojima su govornici bili profesori fakulteta, akademici,
episkopi; pripremio sam dva zbornika članaka na razne crkvene teme i
napisao udžbenik veronauke na inicijativu jeromonaha Makarija, koga sam
upoznao u manastiru Dečani. Napisao sam i skraćenu verziju istorije
Srpske crkve. Nažalost, za ova moja pisanija Crkva nije imala vremena.
Vasilije Kačavenda |
Pabla sam upoznao 1998. godine u Beogradu, tokom majskog Sabora,
preko jednog sveštenika koji je navodno hteo da mi pomogne da se potpuno
ostvarim u crkvi. Taj isti me je posle molio da ništa ne pričam jer ima
porodicu, pa bi mogao da bude osramoćen, i on i oni. Hrišćanski, nema
šta. Poslao me je na legalo pedofilu i njegovoj družini, znao je dobro
gde idem, šta me tamo čeka, samo ne znam kako je mogao da pomisli da ću
na to da pristanem.
Kada ste primijetili da nešto nije uredu?
U
patrijaršiji sam Pabla doživeo kao Apolona duhovne lepote. Da mi je
tada neko rekao nešto protiv njega, bio bih spreman za ga branim ako
treba i fizičkom silom. Mudro je napravio masku, da se ne vide mutne oči
njegove i u rukama krst ali upleten zmijom.
Kada sam stigao u
Bijeljinu, odakle sam trebao istog dana da odem u manastir Kaonu kod
Šapca, po pogledima ljudi koji su me dočekali, video sam da nešto nije
uredu. Nisam ni slutio zašto me tako gledaju i šta me već istog dana
čeka.
Zašto ga zovete Pablo?
Zato što je pod
tim imenom bio zaveden kao saradnik UDB-e. Priča se da su oni imali
jedan njegov snimak kojim su ga ucenjivali da radi za njih. I to će sada
izaći na videlo.
Da vidim kako si građen
Šta je dalje bilo?
Taj
dan kada sam stigao, posle ručka me pozvao u svoje odaje da se bolje
upoznamo. Pričao mi je o svom teškom životu sa ukućanima, da je
nesrećan; ali da se njegov život promenio mojim dolaskom, da me iskreno
voli, da ćemo nas dvojica živeti kao braća i da ćemo sve deliti, da ću
biti najsrećniji... Onda je počeo da me ljubi po vratu, da me vata po
intimnim delovima i u ropcu me molio da se skinem da vidi kako sam
građen, da zna kakav krst da mi kupi. Taj pakao je prekinuo nečiji
dolazak i u šoku sam otišao u svoju sobu. Šta dalje? Sada mi je bilo
jasno zašto su me neprijateljski dočekali u dvoru, zato što su mislili
da sam iz istog društva, a pretpostavljam da ni njima ova iskustva nisu
bila strana.
Pokušao sam da se priberem i da donesem odluku šta
dalje. Ako se vratim kući, šta da kažem posle toliko insistiranja da
idem u manastir, ako odem u policiju niko mi neće verovati. Tada sam
doneo pogrešnu odluku za sebe, da pokušam da ostanem i da s Kačavendom
pričam i pokušam dam u ukažem da je to veliki greh.
To je
verovatno po Božjoj promisli bila pogrešna odluka za mene, ali dobra za
Crkvu i srpski narod, jer do sada niko nije posvedočio o užasima koji se
odvijaju po manastirima i vladičanskim dvorovima.
Kačavenda u svom dvoru |
Lažna dokumenta
Napadi su bili svakodnevni, kao i pritisci.
Pričali su mi da je bolje da nikom ne pričam kakav vladika vodi život;
ako se baš i ne slažem, bolje da ćutim zbog porodice... Pričali su da tu
dolaze mnogo moćni ljudi... Postao sam zatočenik u odajama na kojeg su
svi motrili i uvek sam išao u nečijoj pratnji. Onda sam dobio lažna
dokumenta, ličnu kartu u Bosni i Hercegovini, i bio sam prijavljen u
Brčkom kod sveštenika koji je optužen za pedofiliju [Slavko Maksimović,
op. a.]. Čak mi je i pasoš bio u izradi.
Jedan sveštenik mi je
rekao „Čuvaj glavu svoju i svoje porodice. Radi sve normalno i čekaj
trenutak da se izvučeš iz jazbine“. Iako sam izgubio entuzijazam, u
međuvremenu sam postao đakon [najniži hijerarhijski čin u Srpskoj
pravoslavnoj crkvi, op. a.] i veroučitelj. Sada vam pričam na preskok,
ali je u knjizi sve lepo opisano.
(Samo)ubistvo Milića Blažanovića
I šta sve ste Vi vidjeli na Kačavendinom dvoru?
Užas.
Igumani su podvodili bogoslove, dovođeni su mladići kojima je kao meni
nuđeno sve. Organizovano je prebijanje onih koji su pričali da je
vladika pedofil i homoseksualac, dolazili su razni biznismeni. Pravljene
su terevenke i pijanke u toku posta. Nažalost, jedan bogoslov je smrtno
stradao samo zato što nije hteo da spava sa Kačavendom.
Govorim o
dosad nerazjašnjenom slučaju smrti bogoslova Milića Blažanovića. Koliko
se Kačavenda plaši toga vidi se i po tome što je završio u bolnici na
Dedinju, kada mu je jedan vladika skoro na jednom saboru to spomenuo.
Da li možete nešto detaljnije da nam kažete o tome?
Klasično
ubistvo. Dečko je posle neuspelog silovanja poslat u kažnjenički
manastir Papraću [kod Šekovića, Bosna i Hercegovina, op. a.]. Lepše
uslove za život imali su ljudi u logoru, nego oni tamo. Jeli su iz
zamrzivača u kom sam našao pacova koji je bio težak preko kilogram.
Brašno su jeli iz sobe gdje je bilo hiljade pacova, a u sobi pored je
bila smeštena monahinja. To je bilo neizdrživo. Pošto je počeo da priča
po selu o svom iskustvu sa Kačavendom, morao je biti sklonjen.
Mislio
je Pablo ako ga crna zemlja pokrije da će njegov život ostati tajna,
ali se prevario. A ja baš tog vikenda nisam išao u Papraću da služim.
Manastir Papraća |
Milić se nije ubio
Po zvaničnoj verziji Milić se razneo
bombom, ali to sigurno nije istina. On je bio dete, bombu nije imao i
nije bio samoubica. Kada sam saznao tu strašnu vest, otišao sam do
Kačavende i pitao šta ima novo, a on mi kaže da nema ništa. Pitam ga
ponovo šta ima novo, a on kaže ništa. A Milić, pitam. A, to, kaže
Kačavenda... Ma, mi o tome nećemo ni da pričamo, on je bio bolestan to
je njegova stvar mi sa tim nemamo ništa.
Nije mi dao da idem u
manastir. Tek sam otišao kada su njegovi ljudi sve počistili, okrečili i
pokušali sve da zataškaju. Ali nisu uspeli. Deo njegovog tela smo jedan
stari sveštenik koji je živeo u manastiru i ja spakovali u mali sanduk i
sahranili u manastirskoj porti, u toku noći da nas ne otkriju. Iskopali
smo busen i spustili njegove mosti na mestu gde pada prvi jutarnji
zrak, kada izgreva Sunce. Tajno smo noću odslužili 40 zaupokojenih
liturgija, pošto se zvanično to ne sme raditi jer je proglašen za
samoubicu. To će mesto biti kamen temeljac nove obnovljene crkve, mesto
gde počivaju mosti novomučenika koji pade za veru Hristovu. To će biti
mesto hodočašća, a ne njihovi dvorovi od zlata sa đakuzijima, koji su
sagrađeni od sumnjivog kapitala, dok narod nema hleba da jede. A i o
tome će biti detaljnije u knjizi.
BIA je bila obećala istragu
Spominjali ste pedofiliju. O čemu se radi?
Biraju
se deca bez roditelja, iz siromašnih sredina, iz sredina gde bi bilo
sramota pričati da vas je neko seksualno zlostavljao. Od mene je tražio
da vidim koja su deca bez roditelja, da im dam malo para, pa da ih
dovedem u dvor da on izabere. Ali samo decu do 11 godina, jer starija
verovatno već imaju seksualne odnose, pa su prljava. Tada sam hteo i da
ga ubijem, samo mu je Bog bio u pomoći.
Nudio mi je pare da mu
dovodim decu. Sećam se jednog bogoslova kojeg je doveo iguman manastira
Dajbabe [kod Podgorice, Crna Gora, op. a.].Ujutro me greškom zove da mu
otvorim vladikinu sobu da uzme stvari. Ja ga pitam „Šta će tvoje stvari u
vladikinoj sobi?“, a on meni kaže „Kao, ti ne znaš“. Pedofilija se
organizuje uz puno para, uz niz za njih povoljnih okolnosti, kao što su
siromaštvo, ratom pogođena područja i ljudi koji se za to nagrađuju.
Znaju li vlasti za ovo, jeste li prijavljivali sve ovo policiji?
Naravno
da znaju, kao ovde u Srbiji, tako i preko Drine... Ja sam obavestio
policiju, Bezbednosno informativnu agenciju [BIA, op. a.], UBPOK [Uprava
za borbu protiv organiziranog kriminala, op. a.] i sve druge
institucije nadležne za to. Svi su bili srećni što je o tome neko
progovorio. BIA je čak, kako mi je rekao njihov operativac sa kojim sam
sarađivao, odobrila i sredstva za istragu, ali sam bio upozoren da isto
tako neko može da stopira istragu, što se i desilo.
Imam datumski zabilježene sve kontakte i imena ljudi iz BIA-e i policije.
Obraćao sam se i Tadiću
Onda
mi je čovek iz BIA-e rekao najbolje da se obratim ljudima iz vlasti,
jer će tek onda dobiti zeleno svetlo. Ja sam se obratio kabinetu
predsednika gospodina Borisa Tadića. Njegov savetnik mi je rekao da je
njima imperativ da se sredi stanje u Crkvi, da se država neće mešati u
crkveno učenje ali da su neke stvari nedopustive. Otpočeli smo saradnju
koja je ustvari bila prikupljanje podataka bez konkretne akcije. Rekli
su mi: Gospodine Jovanoviću, Vas će na kraju Kačavenda ubiti.“
Ja sam rekao da mene može ubiti, ali istinu ne, i da će se sigurno naći neko ko će mu stati na put.
Onda
su oni promenili kurs: Bolje da imaju jednog kompromitovanog Kačavendu
nego nekog episkopa čiju krivicu treba da dokazuju sledećih dvadeset
godina, a da ću pravu ulogu imati po smrti patrijarha Pavla [15.
novembar 2009., op. a.].
Kada sam kazao da posedujem snimke iz
patrijaršije gde mi Kačavenda nudi seks, odlazak u Rusiju... pitali su
me šta od njih tražim za te snimke. Nudili su mi šta hoću za saradnju.
Posle mi je ponuđeno da me ozvuče i da me pošalju da snimam Kačavendu, da mi kažu koja pitanja da postavljam i da im to donesem.
Bojan Jovanović |
Hrišćanski i evropski
Tako da je sam vrh znao za sve zločine a
ništa nisu uradili. Ustvari, zaštitili su svojim ćutanjem Kačavendu i
njemu slične i svesno dopustili da još ko zna koliko mladih ljudi
postrada.
Dok se predsednik Tadić i njegovi saborci biju u grudi i
kunu u evropsku Srbiju, dok se bore za prava dece i kao im pomažu, s
druge strane zataškavaju seksualno i drugo iskorišćavanje dece za koje
znaju i dobro su obavešteni. Hrišćanski i evropski, nema šta.
Igrom
slučaja, predsednik je u Makišu [predgrađe Beograda, op. a.] na Dan
policije ove godine prošao pored čamca u kom je bio moj sin i još mnoga
druga deca i kao se očinski poigrao sa njima, a ja sam pomislio: Ako ih
zaista toliko volite, daću vam priliku da ispravite grešku Vašu i Vašeg
kabineta.
07. juna ove godine potpredsednik Vlade i ministar
policije Ivica Daćić izjavio je na otvaranju međunarodne konferencije
protiv trafikinga da je sprečavanje zloupotrebe dece u bilo koje svrhe
imperative policije, da je zloupotreba dece različita, od seksualne do
navođenja na krivična dela.
Zamenik šefa misije OEBS-a [OSCE-a] za
Srbiju, gospodin Tomas Mor pozdravio je spremnost MUP-a u suzbijanju
zloupotrebe dece, kao i norveški ambasador, koji je bio prisutan.. Eto
kako se srpski političari ismevaju nastojanjima institucija da nas
dovedu na evropska vrata.
Slikali su se isti i na promociji filma o
zlostavljanju žena i nadam se da će bar sada iz moralnih razloga
pocrveneti bar pred sobom svi oni koji su to znali a ništa nisu uradili.
Ovom prilikom pozivam sve međunarodne institucije da izvrše pritisak na vlasti i policiju, ne može se u Evropu sa ovom sramotom.
Patrijarh Irinej me ignorirao
Da li, znači, Crkva zataškava te afere?
Vrana
vrani oči ne vadi. Sve oni znaju. Ja sam proveo dane u razgovorima, jer
sam mislio da je bolje da se ovo reši unutar Crkve, da se sramota
izbegne, ali požar se ne gasi iz kuće njego spolja. Oni ovakve stvari
jedni o drugima koriste prilikom dogovora između klanova, a ubrzo će se
saznati i ko je dolazio od političara u patrijaršiju, ko je kome
obećavao mesto patrijarha.
Moj advokat [Duško Tomić, op. a.] i ja
smo tražili prijem i kod patrijarha Irineja, ali nismo nikad pozvani.
Oni se vode onom „ako ne čujem zvanično, onda i ne znam za to“. Takav
čovek ne može da bude patrijarh i mora da podnese ostavku. Odlično se
znalo zašto tražimo prijem. Sadašnja crkvena vlast je velika bruka.
Optužujete Kačavendu i za umiješanosti u druge oblike kriminala?
Naravno. Ovo ću ispričati prvo policiji, da određene ljude ne dovedem u opasnost. Imam i svedoke i njihove izjave.
Da li je na Vas vršen pritisak?
Naravno,
pogotovu na moju porodicu. Dok sam bio u vojsci došla je žena iz
Bijeljine koja je upozorila moju porodicu da može da nam se dogodi
svašta ako budemo pričali. I to je dokumentovano kod mog advokata.
Da li je Kačavenda pokušao da Vas potkupi?
Naravno,
poslao mi je prljavi novac preko advokata, koji smo iskoristili u
humanitarne svrhe i za izdavanje knjige. Mi ćemo njemu novac vratiti
kada nam Crkva isplati odštetu, kao što je to uradila Rimokatolička, ili
od izdavanja knjige.
Posjedujem i snimke, koje ću dati javnosti
po objavljivanju knjige, da se vidi šta se u patrijaršiji radi i, kako
reče otac Justin Popović: „A iznad patrijaršije krst, i na njemu razapet
Sveti Sava kaže: Oprosti im, Bože, jer ne znaju šta rade“.
Ovom
prilikom se zahvaljujem vama što ćete objaviti sve ovo, a ponajviše
advokatu gospodinu Dušku Tomiću, koji je sebe nesebično dao u celom
slučaju, i pored lične tragedije koju je proživeo.
Pozivam i druge
da progovore, da se raskrinkaju klanovi i njihovi dogovori, pozivam
domaću i svetku javnost da izvrše pritisak na nadležne institucije i da
se ova sramna pitanja reše. Ovo nije samo moja sudbina već sudbina ko
zna koliko nesrećnika koji su propatili od raznih kačavendi.
Portal Radiosarajevo.ba je u dva navrata kontaktirao Eparhiju zvorničku-tuzlansku, tražeći vladiku Vasilija Kačavendu da se odredi o optužbama koje iznosi Jovanović. Rečeno nam je da je vladika do četvrtka na putu i da ne može dati izjavu. Svakako ostavljamo prostor episkopu Vasiliju da se izjasni, kao i svim drugim zainteresiranim stranama.
Izvor: Radiosarajevo.ba
Nema komentara:
Objavi komentar